Život oko nas

Jednom dobiješ kartu za planetu zemlju

By novembar 7, 2018 664 Comments

Mnogo nas je koji smo se i danas probudili u Srbiji.

Oronuloj staroj kući sa koje crep spada, fasada je oguljena, trotoari oko kuće ispucali, ograda iskrivljena, cveće niko nije posadio, a staro drvo se nakrivilo spremno da se pocepa na dva dela. U dvorištu se već odavno nije čuo smeh.

To je kratak opis Srbije.

Jutros prva vest – dete od petnaest godina umrlo, od droge?!

Pre mesec dana-dete od četiri godine umrlo jer je kasno otišlo na lečenje?! Država nije imala pare?!

A spisak bolesne dece je podugačak, ni ne znamo koliko njih spoji ruke i pomoli se za zdravlje, što hitnije!

Napustili su nas velikani srpskog glumišta, napustio nas je Trivan, ali zlo, siromaštvo, jad, beda i prekomerne bolesti nikako da nas napuste, već se samo množe kao da je zemljište ove države najbolje za štetočine.

Narodu su isprani mozgovi od raznih imbecila koji paradiraju na televiziji mesecima poput parazita koji postaju glavna tema života u ovdašnjoj Srbiji koja kao da nema druge probleme.

Žmurimo svi.

Sklopila sam oči.

Roje se misli.

Vraćam se godinama unazad, susretnem na putu bezbrižnost i zamolim je da se vrati, kaže mi da su joj oduzeli vizu za Srbiju, sretnem poštenje kaže mi da je ostavila deo sebe u Srbiji onoliko koliko su joj mesta dali u vozu. Sretnem sreću, spomenem joj zaboravljenu Srbiju, sreća je zaplakala. Sretnem bolje sutra, kaže da pozivnicu nisu poslali, da je odavno postalo juče.

Otvorim oči, sretnem na putu kockare, propalice, narkomane, kancere, sretnem bombe, starlete,odavno poznate političare, vidim otvaraju još sto kladionica, danas, sutra će još sto, sretnem parove koji masovnu idu na vantelesnu oplodnju, sretnem mafijaše, neobrazovane ministre.

Sretnem šljam, bedu i jad.

Student našeg Elektrotehničkog fakulteta je bio prvi na takmičenju, ali to je nebitno.

Jer neka tamo uplakana zadrugarka je objavila svoju knjigu za kojom je pohrlila omladina…

„Bilo je to u nekoj zemlji seljaka na brdovitom Balkanu…“

Popila sam svoju kafu, zagledana u daljinu svoga oka. Negde među livadama, šumama, gorama, ravnicama. Negde na nebu, među pticama.

Pitam se šta je od ove države ostalo?!

Glupi ućutkuje pametne, kurve drže mitinge o poštenju, nečiji očevi puste korenje u kocki, nečije ćerke i sinovi postanu narkomani, skoro svačiji brak je pretvoren u razvod.

Srela sam na tom putu i nadu. Rekla mi je da su je proterali preko granice.

I nas će. Sve.

Jednom dobiješ kartu za planetu zemlju, nemoj prebrzo da je iskoristiš.

Koferi svega dobrog su se spakovali.

Srećan put.