Ljubav

Moja poslednja stanica ljubavi

By 23 avgusta, 2017 841 Comments

Sedela si u ćošku gradskog Paba. U sivom džemperu sa belim ružama,tamnim teksas farmerkama i sivim čizmama. Još su ti na kosi bile pahulje snega,na tvojoj bujnoj crnoj kosi. Primetio sam te čim sam seo i počeo pogledom da lutam po Pabu ne slušajući ortaka o čemu priča. Iz tebe je isijavala prirodnost i jednostavnost. Popila si tri čaše crnog vina i ugasila osamnaestu cigaretu. Uf,te cigare mi se nisu sviđale. Ali sve ostalo jeste. Tvoj nesavršeno savršen raspored zuba,mali nos jedva vidljiv i krupne crne oči. A ceo život sam jurio plave,nikad garave. Mada nekad nisam ni birao.

Moji vikendi su uvek bili isti. Hektolitri alkohola i neka nepoznata ženska lica. Prešao sam tridesetu pa sam se i umorio.

Živeli smo u velikom gradu pa nisam baš o tebi mogao da se raspitam tek tako,ali sam kroz šalu upitao konobara da li te zna i rekao je da si skoro svakog petka ovde sa svojim društvom,da si čudna i harizmatična,pozitivna i luckasta,da te znao površno ali da zračiš nekom životnom snagom i čistinom.

Sviđalo mi se to što si čudna,trebala mi je jedna čudna posle ovih što su sve iste. Ukalupljene apsolutno.

Sledeći petak sam došao. Bila si tu. U crnoj uskoj haljini koja je pokazala čime raspolažeš ali tajanstveno i dostojanstveno. Stavila si neki ciklama karmin (za boju mi reče drugarica) i u glavi su mi se motale tvoje smejalice. Nisi bila najlepša devojka koju sam ikada video,ali si za mene bila najdivnija.

Zatražio sam broj,prethodno poslavši flašu crnog vina. Za slavljenicu. Neka ti je sa srećom,malena. Želim ti da me imaš za supruga.

Broj nisi želela da daš.

Poštovao sam.

Ali sam znao,popustićeš. Moraš.

Naredna dva meseca svaki petak sam dolazio,očima sam te upijao do tančina,a ti kao po inerciji okretala glavu na drugu stranu.

Nisam navikao na odbijanje. Ali ti si bila vredna čekanja.

Negde sredinom aprila počela si i da mi se smeškaš,a ja sam bio mrtav ozbiljan. Jer sam se ledio na svaki tvoj manevar.

Krajem juna si već pristala na čašu crnog vina,a od avgusta si već petak veče provodila kraj mene.

Umorio sam se od svega,osetio želju i potrebu da se odmaram kraj jedne osobe do kraja života. Smisao našeg odnosa sam pronašao u tvojoj sreći,a ti si me naučila da ima nešto i u tome kada vikend provedeš u zagrljaju koji je ispunjen najlepšim osećanjima.

Naglavačke si mi svet okrenula i zaustavila ringišpil mog života.

A ja sam bio spreman za jednu mirnu vožnju.

Kraj tebe i sa tobom.

Uvučen negde kod tvog vrata,mirisa i kose,maštajući o našoj deci.

Naučen da volim, shvatajući da više ničega u životu nisam željan.

Sem tebe.

IMG_20170822_142436_653