Ljubav

Davno su javili da si umro

By decembar 21, 2020 No Comments

Znaš,još uvek te sanjam.
I dalje si na horizontu mog života ti najsjajnija zvezda.
Davno su javili da si umro.
Umrla sam i ja tada.
Samo,eto,odem na posao,platim račune,obavim kupovinu.
Ne izlazim bez preke potrebe.
Ne mogu im objasniti kako je to kada umreš a ne žele da prihvate tvoju smrt,kažu da mi još nije vreme.
Moje vreme je bilo onda kada si i ti otišao.
Pustim naše pesme. Naše filmove. Prepričavam naše priče. Gledam naše slike.
U stanu je sve toliko naše,a ja sam toliko tvoja da ne znam kako korak napred da nastavim i da te ostavim iza sebe.
Znaš,ja sam ti sada kao dete koje tek prohodava.
Samo,eto,meni nema ko da pruži ruke i kaže-„ajde,možeš ti to!“
Ti si uvek to radio.
Ti si bio moje-„MOŽEŠ TI,MALA,SVE!“
Svet je ostao bez tebe. Ali svet nije briga.
Ostala sam ja bez tebe.
Priznaj,sada dok me gledaš sa nekog lepšeg mesta,ne pristaje ti uz mene ovaj svet kada tebe nema.
Ali moraćeš da se načekaš na moj dolazak.
Sinoć sam ti pričala o tome da ne postoji ništa strašnije od toga da se jednog dana probudiš i da ne postoji više na ovom svetu neko bez koga nisi mogao dan da zamisliš.
Ja se i dalje trudim da zamislim ovaj svet bez tebe.
Ali ne ide mi… Neka ko da mi kaže-„Možeš ti to,mala!“ #neobicnobicna 🧡📃🤗🍀